pišem da napišem...

27 Feb, 2014

Hangout...

osecaji... — Autor lombardos @ 06:00
 
 
  • Šta izbegavam?

  • Da odgovoriš ozbiljno.

  • Ozbiljna sam. Da, poštovacu.

  • Dobro. Koliko još do kuće?

  • 40 minuta.

  • Sediš?

  • Da.

  • Kako se osećaš sada?

  • Čudno.

  • Strah?

  • Ne. Lepo čudno..

  • Da li si već igrala slične igre?

  • Ne. Ti si maher.. vidim. Vozač ima lepe oči.

  • Nemoj samo da ga startuješ u krivini...da li si zbunjena?

  • Ne startujem muškarce. Jesam.

  • Znači startuješ devojke :) volim da izvrćem tuđe reči...

  • Ali ja sam uvek zbunjena, a da li utičeš na mene... da utičeš. Da li se radiujes zbog toga? Ne startujem nikoga, ja osvajam očima..

  • Radujem, ne... da li mi je zanimljivo, da...

  • Zašto ne? Zato što sam slabija..? Možda ti dozvoljavam sve ovo..

  • Zato što sam znao da ću uticati na tebe... nisam rekao da si slabija.

  • Vozač me je pogledao :) Umem da čitam izmedju redova. Da li ja utičem na tebe?

  • Nije sporno da dozvoljavaš, da ne dozvoljavaš ne bih mogao da razgovaram sa tobom, ti bi prekinula komunikaciju... ostaje da se vidi zašto to dozvoljavaš... Nek te gleda na stanici, ne dok vozi mora biti pažljiv odvajam značajno vreme na razgovor sa tobom, na taj način da.. interesantna si mi...Dobro rekla si da ti postavljaš granice u svojim igrama?

  • Sebi, ne drugima ali ne namerno..

  • A ti postavljaš i pravila?

  • Ne namerno. Tako se desi. Hoćeš li poslušati sve što ti kažem?

  • Da li ću poslušati, zar i to nije deo testa?

  • Ne postoje pravila, sama se nameću.

  • Nisam pričao o pravilima, već o testu...

  • Misliš da si na testu?

  • Zar ti ne testiraš uvek? Tako si maločas rekla, dakle ili sam na testu ili lažeš...

  • Ne znam, ja nemam pravila takve prirode da ih postavljam. Sve je uvek na testu ne namerno, iz svake rečenice saznam nešto novo. Mislim da nećeš.. da li grešim ?

  • Pa proveri.

  • Upali cigaretu odmah!

  • Hm... tražiš ono što misliš da neću poslušati :) , nemam cigaretu :) .

  • Nisi sam, jel da?

  • Sam sam.

  • To je izgovor, nemam inspiracije kao ti...

  • Može biti, a može biti i da nemam cigaretu...

  • Ne znam da pišem šifrovane poruke sa skrivenim značenjem, a i da imaš ne bi je zapalio?

  • Zašto si tako sigurna?

  • Znam da ne pušiš god dana što bi to sebi radio ako ih sanjaš to znači da nisi dugo palio i zašto bi sada upalio cigaru, zato što neka Ja trži to od tebe? Ma daj...

  • Zašto onda nisi zatražila nešto što misliš da bih ispunio?

  • Zato što ne bih volela da me poslušaš..Rekao si samo da i ne hoću toga da se igramo B-)

  • Ti hoćeš, dakle ja treba da poslušam?

  • O, kako se lepo razumemo :*

  • I... da li sam to upravo dobio virtuelni poljubac?

  • Smeta ti ?

  • Samo pitam... dakle, šta bi sa igrom?

  • Zašto tražiš potvrdu za očiglednim stvarima? Nemaš samopouzdanja ???

  • Ne, nije to... proučavam.

  • Samo da i ne. Molim te! Ti pitaš.

  • Nisam znao da smo počeli... koja su pravila? (ovo se ne važi pošto ne može sa da ili ne:)

  • Ma nemoj, a kad ti pitaš onda može, pravila su tvoja ja ovu igru ne poznajem.

  • Da li si zaista želela da zapalim cigaretu?

  • Ne. Da li misliš da bih te poljubila i da sediš naspram mene?

  • Ne. Da li su noge i dalje spuštene?

  • Ne.

  • Spusti ih...

  • Da li si otkazao neku obavezu zbog današnjeg dana? Prekrštene su.

  • Da. Spustila si ih kada sam rekao?

  • Ne. Želeo si da te poslušam i da ih spustim kada kažeš da to uradim?

  • Da. Da li si digla noge u uobičajeni položaj? Obgrlila kolena?

  • Da. Da li misliš da bih te poljubila u usta da je ono bio stvarni a ne elektronski poljubac?

  • Ne. Da li ću prestati da budem zanimljiv ako me zavedeš?

  • Da.



Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs