Taoci inata...
Gde se završava nedostajanje? Da li tamo gde počinje podsmeh? Ili... nikada nije bilo ničega sem podsmeha?Kako da znaš kada si iskren? Da li se iskrenost može ograničiti vremenom? Iskren sam u ovom trenutku? Ali kada ovaj trenutak postane neko drugo ili treće, davno prošlo vreme... šta je onda? Kako se tada zove? Istorija jedne iskrenosti koja je umrla prirodnom smrću? Ili možda nasilnom? Ubijena je? Ili je izvršila samoubistvo?
Predozirala se sopstvenim otrovom... Da li je iskrenost ostala zarobljena u trenutku ? Ili je i sada iskrenost takodje ali potpuno suprotna od one... prve? Pa ne mogu obe biti istine. Ili mogu? Ok... A šta je onda laž? Sve ono što nije istina... možda.
Pa kako onda možeš da mi kažeš da je iskrenost trajna? Ne možeš da budeš privremeno iskren! Ili možeš? Znači li to da trebam privremeno verovati? Odakle da znam da išta postoji kada je sve prolazno? Tu je i nije tu, otišao je i nije otišao, šalje mi poruke preko... Da li mi se podsmeva ili mu nedostajem? Kako to ikada mogu znati?
Kako da znaš koliko treba nešto da platiš kada ne znaš koliko vredi?

Jes' bogme ovo sa nedostajanjem i iskrenošću ume da bude zakukuljeno i zamumuljeno :-) Ne da se raskukuljiti jer svako peva svoju pesmu, ti si koliko vidim izabrala svoju, a on vjerovatno svoju. Možda 'vako nešto veselo :D
http://youtu.be/zTcu7MCtuTs
Autor Janakis — 22 Jan 2015, 10:40
Baš tako, svako ima svoju pesmu.
Hvala na komentaru!
Autor lombardos — 22 Jan 2015, 22:06